s Pirgom i Kekecom nad samotnim ponorom i tamo Gdje priče rastu kao Život i djela oštroumnog viteza


 
 
 
 
da li se određeno zadovoljstvo i ispunjenje može kupiti?
Umjesto da se veselimo mome karakteru raznobojnosti malo ste mi tihi u propitivanju koliko vrijednosti ova osoba nosi u sebi.
Skrivanje emocija i biti tih kao ja ..koja po vama samo šumim poput potočića i udaram o nepoznate obale a po meni vrištim na pomalo čudan umjetnički način pokušavajući tražiti zadovoljštinu u nečemu u čemu kasnim dosta godina pa me vjerovatno proganja i ne da mira.;to mislite kako bi rasprava izgledala da u njoj učestvuje još par umjetničkih duša;pokušavam iskristalizirati sav dosadašnji rad..vrijedilo je i vrijedi..
I vrijediti će kad bude vrijeme.
Slava i medalje..možda sam malo okinuta/otkačena u mome razmišljanju o tome..punjenje duše..vrijednije od svega toga.
Počela sam uređivati stranice na mome blogu;ponekad previše hiperaktivna dok pišem i razmišljam i kad mi utekne tok misli nemogu nastaviti pisati određenim tempom i tokom.Ponekad sam i dekstruktivna napišem 130 stana rukom ili tastaturom a onda neka budala mi pokaže užasne slike prizora zločina ..muškarca i ženu razorenog i uništenog života,mrtva tijela razasuta i rasakomadana s nekim  od vatrenog oružja;tad sam osjetila samo prijetnju.Sve  što sam pisala u samo jednom momentu je bačeno u ognjište i spaljeno...
I sad se sjetih da na čudan način u meni ponekad ta energija raste i opada;svađajući se lijeva strana sa desnom,muška za slabijom ženskom..srednji rod ne postoji..
Postoje samo ženske mušice kroz malo kombinirane metafore za koji vi nećete pronaći objašnjenje u bilo kojem jezičnom leksikonu barem na našem izvornom jeziku.
Sloboda pisanja daje vam veće mogućnosti kreiranja teksta;da pružim nekome u ovom pisanom obliku pogotovu lektoru..to bi bilo njegovo djelo i djelovanje isto ono što su radili profesori u osnovnoj školi..nadopunjavali svojim ukrasnim pridjevima i atributima i ispravljali moje tekstove ,eseje i lektire..
Kažu da se u životu uči od starijI. Ja sam mnoge mudre i plemenite stvari naučila od mlađih. Vi rastete. Postoji nešto kao detinjstvo, kao dječaštvo i djevojaštvo kao mladost. Meni su takve podjele uvek smetale..Koliko staraca sam srela među osnovcima i koliko predivnih dječaka i devojčica među pedesetogodišnjacima ili još mnogo starijim. Zato, kad upotrebim riječ djete, pokušavam da joj dam dostojanstvo jedne ogromne bezazlenosti, koja je, tako bar mislim, najveća svjetlost u ljudima. Vi rastete.Nisam ja sakupila svu pamet ovog svjeta.Samo sam počela da govorim nešto što treba i dalje govoriti,ljepše od mene, šarenije od mene i drukčije od mene, a sličnije vama. Jednom, kad zađete u malo dublje u kalendare, pa se okrenete i kroz trepavice pogledate u pravcu detinjstva, kao što slikar gleda u platno koje treba da savlada i oživi, sigurno ćete pronaći u sebi bolju pjesmu o ljubavi.

Kako zvuči sav ovaj tekst na mome maternjem jeziku;kako sam ga oblikovala?
Manje pitanja koja me me muče koliko ima gramatičkih neispravnosti!
Naravno da zanemarivanje kroz niz dugih godina dovodi do zakržavljanja umjetničkog razvoja na bilo koji način.Započela sam i trnovito slikati na drugačiji način ali samo zato što me ne zadovoljava običnost slika koje vidim na fotografijama ili u prirodi ma koliko one umjetnički bile kombinirane.Slikarstvo je moja neka drugačija priča a ono što želim reći nije apsurd..nema takmičenja sa drugima nego samo puko izražavanje koje oblikuje raznoliku apstrakciju i opisuje moja unutarnja osjećanja.

Nemoguća misija;tako bi mogla nazvati ovo ispod što sam na brzinu proletila mojim pogledom;morala bi obnoviti sva svoja učenja ili pomladiti..Pišem onako kako govorim ili bolje rečeno trenutno mislim.Da bi sve bilo pravilno napisano..draž mi nisu kruta gramatička pravila..jer ako razmišljam o njima tada se gubi određeno pučko narodno izražavanje -način na koji se izražava moje okruženje ili zajednica u kojoj živim.A to je skup izraza ili riječi svih naroda i narodnosti iz različitih krajeva bivše Jugoslavije sa normalnom štokavicom i nekim tuđenicama koje većina i nezna a ja sam prisvojila slušajući govor vlastih roditelja i drugih osoba koji nisu osim pukog života i uma imali izobrazbu u školi.

1954. hrvatski i srpski jezikoslovci sklapaju Novosadski dogovor, kojim se stvara zajednički jezik, nazvan hrvatskosrpski ili srpskohrvatski. No, srpski jezik ipak postaje službeni jezik administracije.
Pravopis hrvatskog jezika detaljno govori o pravilima pisanja velikog i malog slova, -ije i - je, interpunkcijskih znakova, tuđica, o iznimkama,.
Interpunkcijski ili rečenični znakovi (razgodci) rastavljaju tekst na rečenicu i njene dijelove. To su: točka, upitnik, uskličnik, zarez, navodnici, dvotočje, trotočje, točka sa zarezom, izostavnik, crtica, spojnica i zagrade.
Imenice, zamjenice, pridjevi i brojevi imaju rod, broj i padež. Pridjevi se mogu i komparirati u tri stupnja - pozitiv, komparativ i superlativ. Glagoli nemaju ni rod ni broj ni padež - ne sklanjaju (dekliniraju) se, već se konjugiraju - imaju glagolska vremena.

Ne okreći se sine;kako da se ne okrenem..svijet nije glava gorgone sa kamenim pogledom..

sačuvaj ovo svoje dobro ja,ne za nas kojih više nema već za one koji te još uvijek trebaju a ti se osamljuješ u književnost i pisanje..još nije vrijeme za izlazak; iako je vani dan,još je prohladno i tmurno..ja dolazim nadam se sa proljećem kao i svaki proljetni cvijet.

Ne brinite nije ovo hrvatski dugometražni film iz 1956. godine..

 

čovjek je stvaralačko biće i biće prakse..

na pitanje jesi li pogledao moj post , odgovara sa da, gledao sam. I najzad, da se kao sastavni dio odgovora ukaže na eventualne greške po modelu možda si mogao tako i tako, nikako uz zlonamjerne komentare odnosno prešućivanje opravdane kritike gdje za to postoje razlozi, a sve u cilju daljnjeg razvoja.Nije dovoljno uzeti u obzir samo njegov oblik, nego i ideju koja je u njemu utjelovljena; treba postojati temeljno zajedništvo između nositelja sadržaja i samog sadržaja, između oblika i daha koji ga oživljava, između tijela i duše, kao što je to u životu.Kada nam drama prikazuje nekog zlog čovjeka, ili heroja, neće nam prikazati konkretnu osobu, već će nam prikazati elemente koji će nam omogućiti prepoznavanje univerzalnih ljudskih tipova, obvezujući nas da se suočimo s prirodom čovjeka, s nama samima. To je isti onaj proces koji nas stavlja pred određene tajne života, kroz svjetlo koje se izražava jednako u svakom predvečerju, u pozadinskom osvjetljenju na platnu ili u prozirnosti vode.Ovi univerzalni tipovi omogućuju čovjeku uzdizanje iznad forme, iznad jednostavne materije, do onih prototipova koji nas, u mjeri u kojoj se sjedinjuju u uzvišenom jedinstvu, nose k onome što Platon naziva arhetipovima.

Kronika potrage za slobodom, izražavanjem i srećom

projekt koji omogućuje stalnu komunikaciju između umjetnika i zajednice ovo je dugotrajna “postava” umjetničke/ donekle stručne rezidencije koja je inače prostorno vremenski ograničena i upisana na virtualnu mapu ove stranice;izmaknuti od paradigme “konzerviranja” u paradigmu “aktiviranja”..mjesto društvenog i kulturnog povezivanja,različite aktivnosti te razmjenu znanja i vještina;komunikacijski kanali između mene i ostatka svijeta stvaranjem svojevrsnih umjetničkog konzulata,istražuju se i pomiču ustaljene uloge u umjetničkom stvaranju i proizvodnji znanja kao zajednički prostor života i stvaranja.

Kroz manje akcije, intervencije ili performanse nastoji se stvoriti bar na kratko dojam dnevnog boravka, a s ciljem nekog dugoročnog promišljanja drugačijeg grada i drugačije iskorištenog javnog prostora.

Stvaranjem fuzija između različitih disciplina, različitih faza u procesu komunikacija sa cijelim svijetom, između tradicionalnih vještina i suvremenog pristupa životu.

Razvijati maštu kao formu mišljenja koja stvara slike mogucega te razvijati kreativnost koja je izraz zdrave osobnosti, odnosno samoostvarenosti u smislu dostizanja željene slike o sebi.Mašta omogucava slobodno istraživanje i eksperimentiranje kao nacin ucenja te osigurava zamišljanje mogucih rješenja problema. Umjetnost, kao sredstvo izražavanja i komunikacije sa sobom i okolinom, omogucava izražavanje misli, osjecaja, stavova i iskustava, odnosno identifikaciju s izraženim te kreiranje samih sebe.

Prva slika pripada Pablo Picasso a druga je slika moje umjetničko djelo*

osim ljubavi prema umjetnosti ove dvije slike nemaju ništa zajedničko*

kao I ove dvije duše koje su to naslikale*


razumijevanje mnogolikosti iskustva bitnih načina života

„Smisao obrazovanja je u tome da se stvori cjelovit čovjek, da se stvori čovjek koji u sebi nosi  ljudski svjet, koji je oličenje ljudske zajednice.“

 općenito — znanja kojega imamo razmatra korake i područja koje vidi kao nužne u redizajniranju našeg znanja: 1. Pronaći greške i zablude (poučavanje znanja o znanju samome, prirodi znanja, okolnostima stjecanja ljudskog znanja, pronalaženje nedostataka u usvojenom znanju); 2. Odrediti bitna načela znanja (promjena fokusa, pažnja na cjelovitosti i složenosti, a ne na pojedinačnosti); 3. Poučavati znanje o čovjeku kao cjelovitom biću (čovječnost treba biti bit svakog poučavanja, organizirati znanje kao cjeloviti sustav različitih područja); 4. Poučavati o zemaljskom identitetu čovjeka (čovjek kao stanovnik Zemlje, čovjek kao biće zajednice); 5. Suočiti se s nesigurnostima (prihvatiti i razmotriti nedostatke koji postoje u znanostima, naučiti prepoznati šanse i uspješno koristiti informacije, znati prilagoditi očekivanja); 6. Međusobno razumijevanje (poučavati razumijevanje, poučavati pozitivne odnose sa svijetom koji nas okružuje); 7. Etike čovječnosti (čovjek je društveno biće i u tom smislu potrebna je etičko i moralno obrazovanje, odgoj građanina za 21. St.). dakle, smatra se da je potrebna re-konceptualizacija dosadašnjih stavova, uvjerenja i spoznaja u pogledu čovjeka i odgoja za čovjeka.

Dostojanstvo je status osobe utemeljen na činjenici da joj je priznata sposobnost kontrole i regulacije njenih radnji u skladu sa njenim sopstvenim shvatanjem normi i razloga koji se odnose na nju; ono pretpostavlja da je ona sposobna da dâ i ovlaštena da ponudi svoje razumijevanje sebe (i načina na koji ona regulira svoje radnje i organizira svoj život), razumijevanje na koje drugi moraju paziti; i to konačno znači da ona ima potrebna sredstva da zahtijeva da njeno činilaštvo i njeno prisustvo među nama kao ljudskog bića bude uzeto ozbiljno i akomodirano u životima drugih, u držanjima drugih i njihovim radnjama prema njoj, i u društvenom životu uopće."